Mostar
Search
  • Mirza Humo

Sve ovo će se zvati lani

Ispovjesti iz karantene u Andaluziji.


Smješten sam u četverosobnom stanu u centru grada Almerije. Stan dijelim s tri sustanara. Svi imamo svoju sobu, a zajednička je kuhinja, dnevni boravak, balkon od dnevnog boravka, WC.





15.3.2020. - Nedjelja

Takve smo sreće ili nesreće da smo zapeli u drugoj najopasnoj zemlji Evrope. Kretanje na ulicama, putovanja, ulasci u državu i izlasci iz nje su zabranjeni. Sve je zatvoreno. Ulice su puste, samo policija radi, iako je dozvoljeno otići samo u prodavnicu i apoteku. Tako će trajati najmanje 15. dana. Sjedim sam kući u samoizolaciji, kao i svi ostali ovdje, i razmišljam zašto se ovo baš nama dešava. Ovo nije samo borba protiv zaraze koja hara svijetom, nego i psihološki rat koji ćemo pobjediti, kao i sve ostalo prije do sad. Nama to nije ništa strašno! Mujo je preživio i gore kažu. Svakako, ko preživi, pričat će.



17.3.2020. - Utorak

Toj zarazi gledam ravno u oči svaki dan na užarenom žarištu, ali njoj je krivo, jer je moja nada jača od nje. Pažnja prema čistoći i zdravlju je veća od nje. Međutim, već treći dan zaredom u sobi sam samoizolovan. Gledam slike i prisjećam se svih lijepih uspomena, zahvalan za sve uspjehe i neuspjehe u svom životu na koje sam i više nego ponosan, nadajući se boljem sutra. Koliko smo samo bili slobodni, kao ptice, dok smo mogli biti jedni sa drugima i izlaziti vani bez ograničenja? Ovdje niko ne izlazi vani. Nigdje nisam izašao iz stana i vidio se ni sa kim već tri dana. Vijesti i ne pratim. Više i ne dopiru do mene, pa mi je bolje, a i iskreno ne zanimaju me. Ovdje su ljudi toliko osvješteni da smo do sad svaku noć zaredom u isto vrijeme u osam uvečer izlazili na balkone i aplaudirali jedni drugima u znaku podrške što se može vidjeti i u priloženom snimku uz slike. Ovo je zajednička borba svih nas. U ovoj borbi se svi borimo i od ove borbe svi zavisimo, bez obzira na to koliko to nama bilo sve ovo smješno i bez obzira na to koliko smo svjesni o svemu u i o trenutnom stanju, prednosti i ugroženosti mjesta gdje se nalazimo. Jutros su me obradovale dvije vijesti. Jedna je da je kolegici iz Crne Gore njena ambasada pružila mogućnost da se vrati. Krenuh napisati kako saznadoh da sam u drugoj najugroženijoj zemlji u Evropi, ali ne i u svijetu, kako sam u prošloj objavi napisao, pa mi je olakšanje. I eto na šta izađe ova objava.


19.3.2020. - Četvrtak

Čovječe! Svojim očima sam vidio na ulici vojnika s prozora. Je li to rat? Zar je moguće da je zajednički neprijatelj svih nas nevidljiv? Žarište postaje sve vatrenije i opasnije. Kući se vratiti je nemoguća misija sada. Nema veze! Doći će i tom vrijeme. O tome se i ne razmišlja toliko trenutno. Kada treba u osam uvečer da izađemo na balkone svaku večer da aplaudiramo i tako podržimo jedni druge, a i ostale u ovoj borbi koji se bore, niko se sa nikim ne dogovara. To se podrazumijeva. Znamo mjesto i vrijeme gdje treba da se sastanemo. Sinoć je aplauz trajao četiri minute, večeras tri, a prethodnih noći samo minutu ili kraće. Ova bolest je nevidljiva golim okom. Očito je da bez sumnje postoji. Ljudi obolijevaju, umiru, ali se i oporavljaju. Brojke se značajno povećavaju iz dana u dan. Pored tolikih tragedija, koje su se desile u mom okruženju, čudo je i sretan sam zato što sam još živ i zdrav. Koliko god sve ovo izgledalo besmisleno, borba je toliko opaka da vojska dežura na ulicama zbog sigurnosti. Peti dan zaredom sam u samoizolaciji. Kad-tad ću morati da izađem u nabavku hrane, jer zaliha u stanu nestaje.


Prošla dva dana zamorno je bilo slušati u popodnevnim satima sirenu kola hitne pomoći koja bi svako malo projurila. Danas se to toliko i nije često čulo. Čini mi se da je planet kao ljudsko biće. Želi malo da stane, odmori, uspori, upozori da se usmjeri više poštovanja medicinarima i trgovcima, ukaže na sve ljudske vrijednosti i prirodne ljepote koje trebamo čuvati i njegovati. Vrijeme nije stalo. Prolazi. Odbrojavamo dane. Ne znamo, ali vjerujemo da ćemo za 9. ili 10. završiti samoizolaciju. Kakva god nova odluka da se donese za tih 9. ili 10. dana, sigurno je da ćemo uzeti zaozbiljno i poštovati naredbe, samo nam je bitno da se pazimo, da smo živi i zdravo. Znamo da su nam životi ugroženi i da se svaki dan svakog trenurka stanje na bilo kojem dijelu planeta može neočekivano preokrenuti na gore ili na bolje što bi bilo najidealnije. Svjesni smo i odgovorni svega. Pridržavamo se pravila. Bit će bolje, mora biti! Zvao sam ambasadu BiH u Španiji u Madridu i obavijestio ih o svom stanju. Izjasnili su se da pružaju pomoć za bilo šta da zatreba.



22.3.2020. - Nedjelja

Moja prijateljica u Mostaru i njene kolege medicinari u čitavom svijetu su na prvoj liniji bojnog polja. Svaku večer aplaudiramo njima i nama, jer smo pobjednici u ovoj igri. Izdržali smo, izdržavamo i izdržat ćemo. Bez odustajanja. Nama odustajanje ne priliči. Lejla je danas slobodna čitav dan. Jučer je radila dvije smjene. Sutra će da dežura 24h. Najvjerovatnije! Upoznao sam je prije petnaest godina i drago nam je da ljudi, koji nas slabije znaju, misle da smo u rodu. Nismo u rodu, ali pazimo se. Spojio nas je ples i putovanja. Išli smo u Rumuniju da predstavljamo državu. Posjetili smo turistički Egipat jednom i Hrvatsku više puta. Poslije smo se malo zadali i za turizam. Neki dan se javila sa nesebičnim stručnim savjetima kako da se ponašam u ovim trenucima. Nije morala, jer joj to nije u opisu posla, niti je plaćena za to. Dobrih ljudi je uvijek bilo i uvijek će ih biti. Dok god imamo dobre ljude, kao što su oni, mi smo u sigurnim rukama.


Osmi dan sam samoizoliran. Želim sunca i šetnju. Došla su čudna vremena. Doći će im kraj. To je neupitno i sigurno. Svaki dan svako malo gledam brojeve i obećam sebi da neću više, pa prekršim to obećanje. Zašto moram da se plašim? Svaki dan se činio i čini se kao da je kraj svijeta. Nije još došao kraj svijeta. Svaki dan se i završio, bio on loš ili dobar, lagan ili težak. Kad pomislim da nema kraja, samo se sjetim kako je završilo sve loše što je bilo do sad i kako je uvijek poslije bilo lijepo. Mujo je preživio i veće i žešće bitke. Za mene su ovakva vremena u malom prstu.


Slike ispod su nasatale u Egiptu 2017., te u Mostaru 2017. i 2020.



23.3.2020. - Ponedjeljak

Kad sam bio mali, sjećam se da sam s Lejlom pričao o trećem svjetskom ratu. Brinulo nas je to kakav će to rat biti, gdje i kako će da se odvija, te kako će završiti. Nismo imali odgovore. U svakom ratu, pa i u ovom, postoje žrtve, taoci i vojnici. Danas je Lejla vojnik s ostalim medicinarima u čitavom svijetu uz žrtve rata. Žrtve rata su zaraženi ili umrli. Značajan broj njih se i izliječio. Mi, koji smo zarobljeni, taoci smo neprijatelja u ratu. Možemo li sve ovo da nazovemo trećim svjetskim ratom? Što ne bi mogli?


Predosjetio sam da će se nešto desiti. Ovo nisam očekivao. Ni u najmanju ruku.


Borba između dobra protiv zla je uvijek bila, postoji, i uvijek će biti. Ovo je prvi i treći svjetski rat gdje je čitavo čovječanstvo ujedinjeno i bori se protiv jednog neprijatelja. Velikog nevidljivog neprijatelja. Zašto?! Možemo se samo pitati, zapitati i sami donositi zaključke. Pravi odgovor nikad nećemo znati i saznati. Kako ćemo mi sve ovo? Nekako hoćemo! Možemo! Moramo! Sjetite se kroz šta smo mi sami i naši preci sve preživjeli. Ovo stanje nije razlog da odustanemo. Dobro je. Držimo se. Koliko god se činilo nemoguće i beskonačno, moguće je i prolazi. Proći će i završiti. Neprijatelja ćemo svi zajedno poraziti. Mi ćemo da pobjedimo. Jaki smo.


Slika ispod je nastala u Hurgadi u Egiptu 2017. godine.


Stranica je namjenjena putnicima, ljubiteljima putovanja, turistima iz regije, turističkim radnicima iz regije, menadžerima turizma iz regije i svima koje traže ideje za putovanja, te iskustva s putovanja iz prve ruke. Stranica je turističkog info karaktera i, nakon dugogodišnjeg osmišljavanja izgleda, te dugogodišnjeg istraživanja terena, osposobljena je 27.9.2019. godine u 9:00h. Autor stranice je dugogodišnji menadžer turizma, Mirza Humo.

The site is for travelers, travelholics, tourists from the region, tourism workers from the region, tourism managers from the region and anyone looking for first-hand travel experiences. The site has tourist info character and, after many years of designing the layout, as well as many years of exploring the terrain, was enabled on 29.9.2019. at 9: 00 a.m. The author of the site is tourism manager, Mirza Humo.