Mostar
Search
  • Mirza Humo

Kako, kada, gdje i zašto se prijaviti za ERASMUS+ razmjenu studenata?

U oktobru 2019. godine otvorio se poziv za ERASMUS+ razmjenu studenata koji je bio namjenjen samo Univerzitetskom Studiju Turizma. Moglo se prijaviti bezbroj kandidata, a mogao se odabrati samo jedan kandidat. Prijava je trebala sadržati: motivacijsko pismo, prepis ocjena radi, sken pasoša, prijedlog ugovora o učenju, dokaz o statusu redovnog studenta i dokaz o znanju engleskog jezika B1 nivo. Za dokaz o znanju B1 nivoa engleskog jezika treba da izda Univerzitet, a ne nikakva ustanova koja nudi kurs jezika. Takve se ne priznaju diplome. Vanredni studenti se ne mogu prijaviti za razmjenu. U motivacijskom pismu sam obrazložio da, kao student turizma, želim živjeti i studirati u Kraljevini Španiji, kako bih putovao i istražio njene turističke atrakcije i potencijale za potrebe obrazovanja. Ne znam da li se neko mimo mene prijavljivao, ali ja sam nakon mjesec i po od prijave, sredinom novembra 2020. dobio E-mail od Univerziteta u Almeriji da me moj Univerzitet odabrao za razmjenu. Obzirom na pandemiju COVID-19, ovaj projekat sam dobio i uspješno završio.


Mostar sam napustio 30.1.2020 večernjim vozom. Prenoćio sam u Sarajevu i 31.1.2020. poletio s Međunarodnog aerodroma Sarajevo aviokompanijom Turkish Airlanes. Presjedao sam u Istanbulu. Na aerodromu sam čekao devet sati. Tad mi je već nešto bilo čudno, sumnjivo i neobično, jer je aerodromsko osoblje u Sarajevu i Istanbulu imalo zaštitne maske za lice. Pri tom nije bilo puno ljudi na aerodromu u Istanbulu, a kad sam tražio tranzit, čuo sam jedan od naših jezika, te zaustavio ljude i pitao ih na našim jezicima da li lete van ili unutar Turske i da li smo na pravom mjestu. Imali su maske. Nisam puno pridavao pažnju maskama i neprometnom aerodromu. Kako mi se na mobitelu sat trebao automatski pomjeriti, zbog vremenske razlike, a to se nije desilo, upitao sam ih za trenutno vrijeme. Malo su se ustrucavali za razgovor sa mnom. Sigurnonje da su se bojali da cu ih zaraziti. Ja nista o tom tad nisam znaom Tu smo se razdvojili. Let iz Sarajeva za Istanbul je trajao dva sata, a vremenska razlika je sar vremena bila. Let iz Istanbula za Malagu u Kraljevini Španiji trajao je 4 sata i bio je naporan, posebno kad je svanulo i ugrijalo sunce. Taj let je bio noćni, kao i ovaj iz Sarajeva u Istanbul. Kad sam sletio u Malagu, ispred sam kupio kartu za autobus prema gradskoj stanici, te kad sam soaao na gradsku stanicu kupio kartu za Almeriju. Meni je u Španiji autobus puno udobnije i čišće prevozno sredstvo od voza, a i za razliku od voza, besplatan je siguran i brz internet uz šifru koja se dobije prijavom uz E-mail ili jednom od dvije društvene mreže, Facebook i Instagram, te pretraživač Google.


U sedmici dobrodošlice i nastavi u učionici sam prisustvao prve dvije sedmice.Španijajezemlja koja ima 12 regija i46miliona stanovnika.Trebalo bi izdvojiti čitav jedan život da se obiđe i upozna. Putovali smo samo prvih mjesec dana, dok nije uvedena karantena. Tako sam upoznao Andreu Farkaš, Paolo Živića, Matej Andrića, Damiru Oremuš i Ivanu Garbin iz Srbije, Hrvatske i Crne Gore koji studiraju ekonomiju, engleski i turizam. Susretali smo se u gradu, kampusu i putovanjima. Živjeli smo u istom gradu. Bilo je još naših, ali nisam ih upoznao.Dok je nastava u BiH bila otkazana i odgođena do daljnjeg, u Španiji koja je bila ozbiljnija po pitanju COVID-19 slučajeva u to vrijeme, u odnosu na BiH, nastava je sve bilo u učionicama. Ljudi nisu nosili maske. Grlili su se, ljubili. Putovali i zabavljali, a COVID blonice su se punile i punile, zbog neodgovornosti i nesavjesti. Bili smo nesavjesni i neodgovorni. To je dovelo do promjena i do tog da smo bili zatvoreni u kuće dva mjeseca, odnosno, pedeset dana. Nismo imali policijski sat. Kretanja su bila ograničena. Mogli smo samo u prodavnicu, apoteku, banku i prošetati psa. Nije bilo određeno vrijeme. Uvijek se moglo neograničeno, dok bi objekti bili otvoreni. Svi, koji su trebali ići da rade ili putuju, morali su imati posebne dozvole. Pri kraju kupovine, u prodavnici i apoteci, trebalo je uz sebe imati račun kao dokaz, u slučaju da policija za ustavi. Ambasada BiH u Madridu glavnom gradu Kraljevine Španije preporučila nam je da, kad išli vani, sa sobom nosimo i pasoše.


Čitav dan od sedam ujutru do sedam uvečer slušali smo svako malo policijsku sirenu i sirenu kola hitne pomoći. Nije se moglo kretati između gradova i sela. Kazne su bile oštre i visoke. Novčana kazna je iznosila najmanje 600€. Svaku večer u osam smo se okupljali na balkonima i prozorima da pet minuta aplaudiramo medicinarima, prosvjeti i nama. Prve dvije grupe medicinari i prosvjeta najveći su heroji. Nakon aplauza, uslijedila bi himna EU, pa himna Španije i dvadesetominutna proslava. Skoro uvijek su bile gužve u prodavnicama, a ulice puste. Teško bi bilo vidjeti i poznate supermarkete bez ljudi. Ulice, šetališta, plaže, mora, gradaki busevi i taksiji su bili prazni. Busevi i taksiji su bili u službi, ali se nisu smjeli koristiti. Mjere su se počele popuštati oko prvog maja. Popuštanje mjera se provodilo u pet faza. Prva faza se zvala nulta faza, a zadnja faza se zvala četvrta faza. Period od prve do zadnje pete, odnosno, četvrte faze, trajao je skoro dva mjeseca. Bilo je neizvjesno i upitno kada ćemo dočekati svjetlo dana. Mislili smo da će banke bankrotirati, biti nestašica hrane, novca i medicinskog osoblja. Restorani su bili zatvoreni, ali njihove kuhinje i dostave su radile. Dugo vremena Španija je bila užareno žarište i, kao takva, pretekla Wuhan odosno Kinu, Italiju i dugo bila među prvim zemljama s najviše zaraženih. 4.4. sam se javio u Dnevik 2 FTV za izvještaj.


Razmjena je velika i zahtjevna odluka, ali i izuzetno pravi i dobar potez, posebno ako se studenti otisnu sami daleko od domovine, doma, porodice i prijatelja. Razmjena je zamjena i promjena, jer mijenja osobu i daje joj mnoge prilike. Godine, do nisu bitne. Koliko god da za vrijeme razmjene za vrijeme nastave studenti učili o svojoj struci, svaki dan se izazivaju, učenjem o sebi i samostalnosti u sretno-nesretnim vremenima i poznato-nepoznatom prostoru, koliko god da isti taj prostor izgledao primamljiv i poznat. Tako sam dokazao sebi i okolini koliko sam pametan i sposoban, jer nisu svi za razmjene. Za razmjenu treba iskustva u snalaženju u prostoru i vremenu, te samopouzdanje i hrabrost. Ja sam boravio u Kraljevini Španiji pet mjeseci i tu sam se zadesio u sretno-nesretna vremena, kad se pojavio novi virus Korona (SaRs CoV-2).

Dva mjeseca sam bio u obaveznoj samoizolaciji zbog zakona. Redovno sam primio svaku stipendiju i nikad mi nije nedostajalo novca, čak sam i uštedio nešto novca. Stipendija je pokrivala sve, a primali smo je preko studentske kartice koju smo dobili u Univerzitetskoj banci. Uvijek sam se osjećao sigurno u gradu i studentskim putovanjima preko studentske organizacije ESN (Erasmus Student Network) koja spaja ERASMUS studente, organizuje razna putovanja, razne zabave i projekte. Kad sam stigao, prvih sedam dana sam se smjestio u hotel u centru Almerije koji sam unaprijed pred dolazak rezervisao preko interneta, jer nisam htio da se za stalno smjestim u studentski dom. Tražio sam smještaj sedam dana, dan-noć, i sedmi dan našao stan u centru grada koji je jeftiniji od studentskog doma. Stan je bio blizu hotela. Vlasnica stana je starija Almerijanka. Blizu stana su bile apoteka, autobuska stanica, prodavnica i teretana. Deseti dan sam se preselio iz hotela i uselio u stan. Dok je sve bilo kako treba i pred sami povratak u BiH, imao sam priliku za turističko-istraživačka putovanja zbog završnog rada.

Za vrijeme putovanja i za vrijeme same razmjene, imao sam priliku da saznajem mnogo više o sebi, mjestu odakle dolazim, ljudima koje znam i s kojim sam se upoznao. O tome sam mnogo bolje saznao kad sam se vratio u BiH. Trebalo je malo vremena da se priviknem u BiH, isto kako je trebalo da se priviknem za Almeriju. Imao sam priliku da putujem i družim se sa kolegama s turizma, te ostalih fakulteta i studija iz: Sarajeva, Hrvatske, Srbije, Crne Gore, Tunisa, Maroka, Alžira, Iraka, Češke Republike. Tako sam uvidio koliko smo svi mi isti, slični, različiti, sposobni i nesposobni. Ugostio sam profesora s turizma, zajedno smo jeli i obilazili grad, dok je bio u poslovnoj posjeti Univerzitetu u Almeriji. Dobio sam i poziv za turističku posjetu turističkom dijelu Iraka uz ponudu za besplatan smještaj, besplatne izlete i obroke, uzimajući u obzir da je izuzetno zahtjevno pristupiti tom turističkom dijelu zemlje.

Almerija me posebno iznenadila zbog raznolikosti stanovnika koji tu imaju privreme ili stalni boravak iz svih krajeva svijeta. Zbog boravka od pet mjeseci, trebala je viza koja se besplatno izradi u ambasadi u Sarajevu bez puno papirologije i vremena. Almerija je grad od 190 000 stanovnika u regiji Andaluzija. Poznat je prema predivnoj staroj utvrdi Alkabasa s koje se pruža najljepši prema gradu i moru. Grad ima plažu, šetalištu kraj mora i šetališta u centru. 2019. godine je dobio titulu za glavnog grada gastronomije.


Jedna jakoneprijatna stvar koja može ostaviti ožiljke je upoznati nekoga ko će biti najveća podrška, a da je ta osoba iz daleke zemlje gdje je skupo i zahtjevno otputovati.



Stranica je namjenjena putnicima, ljubiteljima putovanja, turistima iz regije, turističkim radnicima iz regije, menadžerima turizma iz regije i svima koje traže ideje za putovanja, te iskustva s putovanja iz prve ruke. Stranica je turističkog info karaktera i, nakon dugogodišnjeg osmišljavanja izgleda, te dugogodišnjeg istraživanja terena, osposobljena je 27.9.2019. godine u 9:00h. Autor stranice je dugogodišnji menadžer turizma, Mirza Humo.

The site is for travelers, travelholics, tourists from the region, tourism workers from the region, tourism managers from the region and anyone looking for first-hand travel experiences. The site has tourist info character and, after many years of designing the layout, as well as many years of exploring the terrain, was enabled on 29.9.2019. at 9: 00 a.m. The author of the site is tourism manager, Mirza Humo.